beats by dre cheap

Osveta nadrkanog Bosanca

Odavno već imam pik na Pedija Pepeladonjeg. Često mi dođe da mu odem u dvorac i da ga zgazim nogama ali se obično brzo smirim i vratim u realnost. Ali ovaj put sam stvarno imao razlog. Krenuo sam to veče sa svojim drugom Dolanom da se malo pričestimo ispred akademije. Jebi ga, ljeto ko ljeto, izgorilo u požaru, pa i mi kokuzi moramo naći neku zanimaciju. Dolan je bio kršan momak, primao mu se svaki zalogaj hrane i jednom mjesečno mu je pucala koža na šupku ili leđima, jer nije mogla da prati rast njegovog mišićnog tkiva. Uz tu snagu bio je i zajeban, ali se nikada nije eksponirao. Šutio je i trpio dok ga ne pogodiš u neku slabu tačku, a onda bi te zavalio redom, glavom, štocem pa nogom i onda hrakno na tebe ili bi, ako bi bio u naletu inspiracije, sročio neku basnu, da izvučeš pouku. To veče je bio fino raspoložen. Radovao se našem izlasku jer nije imao čemu drugom da se raduje. Sišli smo do raskrsnice i namjerili da pređemo cestu da bi smo došli na tramvajsku stanicu, sa koje smo planirali ući u tramvaj i onda se tim tramvajem voziti do opštine Centar i onda, neđe na granici opštine, početi kontati hoćemo li izaći na Skenderiji da prođemo obalom i izvidimo situaciju ili ćemo pravo na Čobaniju, onda zavrnut za 90 stepeni pa preko mosta ravno do Mrtvaca, usput pozdraviti Dobru, kupiti opijata i okrenut prema akademiji, doći do tamo, pokušati naći mjesto koje nije zapišano, po mogućnosti što bliže ambasadi, naći nekog nadarenog za konverzaciju i započeti obred. Dok smo prilazili pješačkom prelazu, koji je bio imaginaran, jer je realni bio ofarban vodenim bojama pa nije odolio ni proljetnoj rosi a ne ljetnom pljusku, sreli smo člana Dolanove porodice, kojeg je Dolan posebno volio, i zbog kojeg mu nije trebao veliki razlog da počne sa procedurom edukacije redom, glavom, štocem pa nogom. Semafor za pješake je poprimio nama najdražu, zelenu boju, i mi smo zakoračili na cestu. U tom trenutku smo skontali da jedan džip ne staje na crveno svijetlo i ide prema nama. Dolan i ja smo reagovali ko nindže, dok se član Dolanove familije malo sjebao i džip ga je skreso po šupku, pri čemu mu je otpo retrovizor. Džip se na trenutak zaustavio, a onda je naglo krenuo. Dolan je prokonto njegove namjere i munjevitom brzinom uzeo kamen, iako nije bio seljačkog porijekla, i frljakno ga prema džipu tolikom brzinom i preciznošću, da mu se momentalno ukazao David koji mu je čestitao i ponudio mu da bude njegov pomoćnik za odnose sa Paklom. Kamen je letio Bože sačuvaj, Bože sakloni brzinom, proletio kroz zadnju šofu i pogodio vozača u potiljak. Džip se naglo zaustavio, i vozačeva vrata su se otvorila. Kad sam vidio veličinu vozačeve noge momentalno sam se halalio, ali Dolan se nije nimalo pokolebao. Rekao je: «Jes' to stao čimspr ti staru», i zatrčao se prema njemu. Sa zadnjeg sjedišta se čuo glas, koji je na odvratnom britanskom naglasku u tonalitetu najveće pičketine govorio: «Don't stop, don't stop you bloody scumbag, let's go, let's go, goooooooo». Vlasnik tog glasa nije znao da je Dolanov hitac usmrtio čulo sluha kod njegovog vozača. Vozač je izašao iz auta i prije nego što se uspio onesvjestiti Dolan ga ja nakačio glavom, štocem pa nogom, iako je noga već bila previše. Ja sam pritrčao da pomognem i da pogledam ko je pičkasti britanac. Kad sam vidio tog čmara na zadnjem sjedištu, i kad mi je mozak procesuirao njegove rječi u meni se naglo probudio patriotizam i eskalirao iz mene u obliku agresive koja se očitovala u narušavanju javnog reda i mira. Otvorio sam vrata potezom balerine i sa najiskrenijim smiješkom se unio seljačini u facu. Iz usta mu je smrdilo na rakiju. Puko sam ga čelom između očiju toliko jako da su mu se cvike ugravirale u facu. Nije uspio ni zaplakati jer je pao u nesvijest, što od straha, što od mog udarca. Vidjeli smo rotaciju kako nam se približava i skontali da je vrijeme da bježimo. Pokupili smo člana Dolanove familije i pobjegli u mrak Alipašinog polja. Bilo je tu ljudi koji su nas vidjeli, al normalno da niko nije reko ništa drotovima, jer bi i oni to isto uradili. Na kraju krajeva, i drotove je bolio kurac, jer bi i oni to isto uradili, samo su se oni morali furati da ih ne boli. Otišli smo na trolejbus prije nego što zablokiraju naselje, skontali sa nekom rajom da kažu da smo bili neđe u pizdićima i rasterećeni otišli u grad. U gradu nas je čekao Fekalija koji je već bio doziran i rekao nam je kako bi volio probati opijum. Rekao je kako bi uzeo tri kile opijuma, i to da svaki cvijet maka bude njegovan od strane jedne kineske djevice. Onda je rekao da bi iskonzumirao sav taj opijum, razdjevičio djevice i onda ih ubio. Ja sam ga pitao, jel to da nikom drugom ne mogu pružiti to zadovoljstvo, a on mi je rekao: «Nije, nego zato što su druge rase».

Ja reziser
http://jareziser.blogger.ba
24/03/2005 20:47